S Tamronom u svijetu dina

S Tamronom u svijetu dina

Smatram se sretnim što sam ovaj put u Namibiji stigao i do pustinje Namib, za koju bez oklijevanja mogu reći da je igralište za fotografe. To je najstarija pustinja na našem planetu; proteže se oko 1600 km duž granice Namibije i Atlantskog oceana i mnogima je na popisu želja. Na ovu sam turu krenuo s objektivom Tamron G2 24-70.
Pustinja je nastala zahvaljujući Benguelskoj struji; to je suha pješčana pustinja u kojoj je vjetar stvorio dine visoke i do 300 m. Između crvenih dina prošaravaju je bijele glinene doline i povremena riječna korita. Najpoznatije su njezine znamenitosti čarobni Sossusvlei i Deadvlei. Osušena stabla stara 500 do 900 godina stoje u bijeloj glini, prepuštena sama sebi među crvenim dinama. U jutarnjem sam svjetlu požurio onamo čim sam mogao. Zbog visokih dina Sunčeve zrake tada još ne obasjavaju sva stabla, pa nastaju izvrsne sjene, kontrasti i boje. Trudio sam se tražiti nove perspektive, a ne kopirati „masovne” fotografije koje se mogu naći na internetu. Moram priznati da je to bio teži zadatak nego što sam mislio, ali možda sam uspio. Objektiv je odlično radio svoj posao i uz tvrdo svjetlo i jake kontraste, čak i u protusvjetlu.

Prvi mi se put u životu ukazala prilika za panoramski let iznad pustinje. Srećom, na prozoru zrakoplova bio je manji prozorčić od 15×15 cm koji se otvarao i kroz koji se moglo fotografirati. Tu sam iskusio onu domišljatu i izvrsnu prednost objektiva — sjenilo se može fiksirati, pa ni u ovako ekstremnim situacijama ne treba strahovati da će otpasti. Naš je mali zrakoplov često letio prilično nisko — nekoliko desetaka metara — iznad dina i drugih zasljepljujućih tvorevina, pa uz veliku brzinu fotografiranje nije bilo jednostavno. Turbulencije i jak vjetar često su nam zrakoplov bacali i po nekoliko metara, pa bez nevjerojatno precizne stabilizacije slike sigurno ne bih mogao napraviti oštre snimke. Tijekom sat i pol leta najveće mi je iznenađenje bila raznolikost krajolika. Bio je to golem doživljaj — iznad Atlantskog oceana okrenuli smo se natrag prema Namibu, a pod nama je bio nevjerojatan prizor kolonija medvjedastih tuljana koji se sunčaju na obali.

Višestruku sam upotrebljivost objektiva htio staviti na kušnju tako što sam, iako se kod kuće ne zanimam za fotografiju zvijezda, u zemlji zvijezda isprobao i to. Uspio sam s vrha jednog brda zabilježiti i egzotičan sukob oluje i sunčeva svjetla u afričkim ljetnim zalascima. U Nacionalnom parku Etosha u svjetlu su se zalaska sunca na pojilu zrcalile siluete žirafa. Šumovita savana ili tamošnja agava, sitne šare crvenog pijeska i kamena pustinja — sve su to bile teme nadohvat ruke tijekom mojega puta.

Tijekom mojega puta Tamron 24-70mm f/2.8 G2 dokazao se u svakoj situaciji. Objektiv je jednostavan za rukovanje, dobro leži u ruci i golema je pomoć za oštre snimke čak i na truckavom safariju ili tijekom panoramskog leta malim zrakoplovom. Sustav autofokusa točan je i brz, pa ako nemamo dovoljno vremena za ručno izoštravanje, izoštravanje posve mirno možemo prepustiti ovoj optici. Bilo je pravo zadovoljstvo fotografirati njime, velika hvala!

Autor: Bálint Németh

TAMRON G2 24-70