Njujorške djevojke i mnogo pijeska – Tamron 24-70mm G2 na pravom testu

Njujorške djevojke i mnogo pijeska – Tamron 24-70mm G2 na pravom testu

Uhvatiti ljepotu gracioznog ženskog pokreta na statičnoj fotografiji jedan je od najvećih izazova. Norbert Bánhalmi – modni i reklamni fotograf – otputovao je u Sjedinjene Države kako bi isprobao novu Tamronovu optiku od 24-70 mm i pripremio materijal za izložbu na jesen. Njegove dojmove pročitajte u nastavku.

Do polaska su ostala samo dva dana. Kao i obično, počeo sam se nervirati jesam li sve spakirao i imam li rezervu za sve. U New Yorku sam planirao realizirati svoju treću fotografsku izložbu. Bit će to dosad najsloženiji projekt, jer ću fotografirati balerine na različitim lokacijama, na prirodnom svjetlu. I statične i pokretne snimke, a i vrijeme će biti promjenjivo.

Rezervu sam imao za svaki komad opreme, samo ne za svoj toliko voljeni osnovni objektiv. Naravno, tada stupa na snagu Murphyjev zakon: baš sam toga dana imao brzo portretno snimanje na kojem je automatika blende mojega omiljenog objektiva 24–70 f/2.8 otkazala. Deset sam godina radio njime i bio posve zadovoljan kvalitetom — nisam ga ni planirao mijenjati.

Otrčao sam u servis, gdje su mi rekli da popravak mogu obaviti tek za dva tjedna, jer za to ne drže dijelove na zalihi. Prije nego što sam stigao nabaviti drugi isti objektiv, András Csákányos mi je u ruke gurnuo Tamron druge generacije.

Objektiv ima ugrađenu stabilizaciju slike, a po masi je sasvim podnošljiv, čvrst komad; u vezi s markom sam, međutim, iz ranijih vremena imao pomiješana sjećanja. Kako god, ako čovjeku nešto daju, red je to prihvatiti — ali sam za svaki slučaj nabavio i objektiv druge marke, pa sam krenuo u New York.

Po dolasku smo, zahvaljujući gotovo tromjesečnoj pripremi, već sutradan mogli zaroniti u stvaranje fotografija s blizu 20 profesionalnih balerina. Za lokaciju su odabrali Long Island, plažu u Bellmoreu, zbog mirnog okruženja. U New Yorku vrijeme kasni mjesec dana u odnosu na naše, pa kada je kod nas u svibnju prosječna dnevna temperatura već iznad 20 stupnjeva, ondje smo mjerili tek oko 10 stupnjeva. Pomalo sam se bojao da bi sitnozrnati pijesak s oceanske obale mogao naškoditi objektivu, ali se moja bojazan pokazala neosnovanom.

Mislio sam da će tijekom cijelog snimanja najveći izazov biti izoštravanje, jer pokrete treba uhvatiti u zraku — ali na moje najveće iznenađenje, izazov nije bio to, već hladnoća.

Ako mišići nisu dobro zagrijani, uzalud je fotografija tehnički savršena — pokret najvjerojatnije neće biti potpun, neće biti lijep. Uz to, s modelom treba biti savršeno usklađen i truditi se da jedna od prvih fotografija nakon zagrijavanja bude savršena, jer zbog hladnog vremena i lagane odjeće male su šanse da će sljedeći pokušaji biti bolji. Povrh svega, snimke su nastale iz ruke, jer se unaprijed nije baš moglo vidjeti gdje će pokret doseći vrhunac. Velika mi je pomoć bila homogena pozadina, jer tako okolinu nisam morao previše uklapati u kompoziciju pokreta.

Nakon snimanja serije u sljedećim su danima na redu bili obrada RAW datoteka i izbor fotografija. Sa stajališta pokreta idealnih je bilo 50–60 % snimaka, a tehnički gotovo da nismo imali što zamjeriti. Objektiv je na f/2.8 i po rubovima kadra kromatsku aberaciju korigirao gotovo do neprimjetnosti, a snimke su ispale nevjerojatno oštre i bogate detaljima. „Nevjerojatno” nije pretjerivanje — ovoliko bogatstvo detalja pri ovakvoj vrijednosti blende u liniji proizvoda za puni kadar, mislim, nema presedana. Treba to vidjeti da bi se povjerovalo.

Poslije smo fotografirali po gradu, na krovovima zgrada, u tunelu podzemne željeznice, pri promjenjivim uvjetima svjetla. Uhvatio sam se da nijednom nisam izvadio onaj drugi, skuplji objektiv koji sam ponio. Ne znam što je ranije bilo s Tamronom, ali ovaj je objektiv jedan od najboljih objektiva 24-70 koje sam ikada imao u rukama. Kvaliteta je snimaka na otvorenoj blendi jedinstvena, a stabilizacija slike zapanjujuće djelotvorna i daje golem prostor za fotografiranje iz ruke.

Sve u svemu, uistinu sam zavolio G2 24-70, iako sam na put krenuo skeptično i s još jednim objektivom u džepu. Ovaj objektiv zaslužuje mjesto u torbi bilo kojeg profesionalnog fotografa.

Autor: Norbert Bánhalmi

Modni i reklamni fotograf
www.norbertbanhalmi.com