S Tamronom 150-500 u Africi – dojmovi Fruzsine Farkas

S Tamronom 150-500 u Africi – dojmovi Fruzsine Farkas

Fruzsina Farkas, fotografkinja prirode amaterka koja još uči, tijekom je putovanja po Africi u najrazličitijim uvjetima u praksi testirala objektiv Tamron 150-500mm f/5-6.7 Di III VC VXD. U nastavku čitajte o njezinim iskustvima i pogledajte nekoliko fotografija koje je snimila u Tanzaniji.

Fotografija je odavno moja velika strast. Trenutačno fotografiram Nikonom Z5, uz koji sam prije nekoliko godina u kompletu kupila Nikkor 24-200mm — opći objektiv upotrebljiv gotovo za sve. Ipak, jedno mi nije dalo mira: godinama sam željela pravi, težak, velik i profesionalan tele objektiv, takav s kojim mogu hrabro zaroniti u fotografiju prirode — ali Nikonovi vlastiti objektivi za fotografa amatera, budimo iskreni, gotovo su nedostižni po cijeni. Zato sam počela tražiti druge mogućnosti i tako stigla do Tamron objektiva, koji nisu samo povoljniji, već po mojem mišljenju neki modeli i kvalitetom mogu stati uz bok Nikonovim vlastitim optikama.

Prije kupnje objektiva razmišljala sam hoću li uzeti Tamron 50-400mm ili Tamron 150-500mm po sličnoj cijeni; u odluci mi je mnogo pomoglo to što u Tripontu postoji mogućnost najma opreme, pa sam oba mogla ponijeti odjednom i isprobati ih u istoj situaciji, na istom mjestu i pod istim osvjetljenjem. Moram reći, odluka nije bila jednoznačna.

Prednost je objektiva Tamron 50-400mm to što je žarišna duljina od 50 mm upotrebljiva i za portrete, a i zoom pokriva veći raspon nego kod 150-500mm. Osim toga, znatno je lakši — svega 1180 g naspram 1725 g — što mnogima može biti presudno, a i uobičajeniji promjer filtera od 67 mm može biti bitna stavka pri izboru objektiva u korist 50-400mm. Meni je, međutim, primarni kriterij u izboru bilo tih dodatnih 100 mm; i tijekom usporednog testiranja objektiva to me je najviše osvojilo kod 150-500 — to što motiv znatno više približava.

Osim toga, svidjelo mi se to što uz 150-500 dolazi i prsten za stativ (uz 50-400mm ne dolazi), koji se može zakrenuti u bilo kojem smjeru i skinuti, pa je velika pomoć: pri fotografiranju iz ruke daje stabilnost, a pri radu sa stativa odgovarajuću ravnotežu.

Dakle, srce me je vuklo prema 150-500mm i naposljetku sam postala sretna vlasnica ovog divnog objektiva. Njegov je prvi veliki test bilo putovanje u Tanzaniju — očito ni datum kupnje nije bio slučajan — gdje smo prva četiri dana proveli obilazeći tri različita nacionalna parka.

Motor za fokusiranje posve je nijem, a uz to brz i točan, pa tijekom fotografiranja ne uznemiruje ni životinje. U oštrim snimkama veliku ulogu, naravno, igra i ugrađena stabilizacija slike, s kojom i na 500 mm možete precizno fotografirati iz ruke. Naravno, potrebna je i snaga u rukama — a ako je nema, bit će!

Ono što ni ja nisam znala prije nego što sam kupila Tamron 150-500 jest da, uz tipku Lock koja objektiv fiksira na 150 mm, prsten za zoom ima i dodatnu funkciju kojom se objektiv jednostavnim guranjem prema naprijed može fiksirati na bilo kojoj žarišnoj duljini.

Za safari je, po mojem mišljenju, ovaj zoom raspon posve odgovarajući: njime se mogu raditi lijepi portreti životinja, a s odgovarajuće udaljenosti i fotografirati cijelo krdo. Velika mu je prednost što nije fiksne žarišne duljine, pa se otvara široka mogućnost komponiranja i slobodnije odlučujemo što će ući u kadar.

Tamron zoom objektiv 150-500mm, dakle, daje široke mogućnosti za raznolike kompozicije i odličan je izbor čak i za pejzažnu fotografiju.

Ono što sam još uživo iskusila jest da divno usklađeno radi s Nikonovim sustavom — dišu zajedno, pa će (ako nije riječ o pogrešci korisnika) rezultat uvijek biti oštar.

Dodatna je prednost raspona 150-500mm to što, ako, primjerice, životinja prođe pokraj automobila, ne morate brinuti hoće li stati u kadar, odnosno neće li kadar biti pretijesan, kao što bi bio slučaj s fiksnim objektivom od 800 mm u istoj situaciji. A ta pojava, blizina životinja, unatoč uvriježenom mišljenju prilično je česta: iako žive divlje na području nacionalnog parka, svakodnevno su naviknute na mnoštvo automobila, to im je praktički dio života, pa se ne boje ni automobila ni ljudi — često prolaze na metar-dva pokraj ili između automobila, a u ekstremnim se slučajevima i popnu na vozila. Srećom, na naš se automobil jednom popelo samo mladunče majmuna; lav nas nije posjetio iz te blizine. Sljedeće tri fotografije prikazuju životinje koje su bile bliže od 20 metara.

Ako želite prekrasne, kremasto homogene pozadine, 150-500mm je odličan izbor! Lijepo zamućuje pozadinu na f/8, pa i na zatvorenijim vrijednostima blende.

A je li otporan na prašinu i vlagu? Itekako! Budući da smo tijekom safarija praktički živjeli u džipu, nisam imala previše prilika pomno čistiti objektiv, a i onako bi mu se u roku od 5 minuta zalijepila sva prašina savane, pa nije ni imalo smisla — dakle ne može se reći da nije prošao stvaran test. Izdržao je sve napade majke prirode: prašinu, vlagu, maglu, vodu, kao i sve ono što je pretrpio od tresenja safari vozila na truckavom terenu pri brzini od 60–70 km/h. Moglo bi se reći da je „dobio svoje”, ali je izdržao!

Ako ste zaljubljeni u fotografiju prirode, tele je objektiv svakako „obavezan komad”, a ako dođete do izbora i tražite povoljnu, ali dobru opciju, Tamron 150-500mm f/5-6.7 preporučujem od srca!